Vizija NanoWeavera obuhvaća izradu te poboljšanje prijenosnih uređaja za elektroispredanje koji su kompatibilni s postojećim tretmanima akni. Najčešći lokalni tretmani za akne nastupaju brzo te su kratkotrajni, dok elektroispredena nanovlakna imaju produljeno djelovanje. Nadalje, elektroispredena vlakna prekrivaju akne, što omogućava da se na njihovu površinu primijeni tekući puder uz istovremeno djelovanje aktivnih sastojaka iz elektroispredenih vlakana. Tanka elektroispredena membrana, koja se pomoću NanoWeaver uređaja formira na aknama, poprima ulogu flastera, ali je jako tanka, praktički bezbojna te omogućava koži da lakše diše, čime se pospješuje zacjeljenje i sprečava nastanak ožiljaka.
Problem
Akne su čest problem ne samo mladih, već i starijih ljudi, a često uzrokuju rane na koži nakon kojih mogu ostati i ožiljci. Najčešća rješenja su prikrivanje akni na licu raznim preparatima koji često ne pomažu zacjeljivanju, nego samo pogoršavaju problem i ometaju disanje kože. S druge strane, brojni preparati, iako učinkoviti, često nisu estetski prihvatljivi te dodatno isušuju i time oštećuju kožu. Mnogi preparati imaju pozitivan učinak na zacjeljenje kože, no njihovi su učinci kratkotrajni te stoga i zacjeljivanje rana traje duže. NanoWeaver tim nudi novo inovativno rješenje za njegu kože, uređaj koji bi pomogao da rane zacjeljuju mnogo brže, pri čemu bi se zadovoljila i estetika.
Rješenje
Elektroispredanje je, gledano sa stajališta kemije, metoda sinteze koja je stara više od stotinu godina. Od samih početaka ova se metoda pokazala jako plodonosnom te su razni znanstvenici i inovatori radili patente na ovom području. John Francis Coole je prvi inovator koji je napravio patent u području elektroispredanja još davne 1900. godine, dok je u prvoj polovici 20.st. Anton Formhals napravio čak 22 patenta koji obuhvaćaju uređaje za elektroispredanje. Metoda elektroispredanja fascinira brojne znanstvenike i dan danas, zbog toga što omogućava pripravu najtanjih vlakana (i do samo nekoliko nanometara što ih čini nekoliko puta manjima od ljudske stanice) u odnosu na sve ostale tehnike proizvodnje vlakana. Upravo to svojstvo omogućava primjenu tih vlakana u medicini, gdje pomažu zacjeljivanje tkiva, živaca i ligamenata zato što nanovlakna dobivena elektroispredanjem pružaju stanicama prikladno okruženje za njihov rast i razvoj. Osim toga, ova se metoda koristi i za uzgoj umjetne kože i na tu temu postoji i veliki broj znanstvenih publikacija.
NanoWeaver tim nastavlja razvijati tehnologiju elektroispredanja kako bi ona nadmašila dosad postojeća rješenja u tretmanu kože, posebno kada je riječ o aknama i ožiljcima. Iako se akne uglavnom nalaze na licu, mogu se pojaviti i na drugim dijelovima tijela. Često su bolne, mogu izazvati upalu, crvenilo, nadraženost kože, a zacjeljivanje ponekad traje i tjednima. Elektroispredanje je dobro istražena metoda koja pomaže u zacjeljivanju rana i postoje mnogi znanstveni radovi koji potvrđuju pozitivne učinke na kožne rane uz skraćenje vremena zacjeljenja rana.
Uređaj NanoWeaver pruža nešto potpuno novo na tržištu elektroispredanja, omogućujući portabilno korištenje ove tehnike „on the go“. Uređaj je veličine ljudske šake i upogonjuje ga najnovija 18650 Li-Ion baterija koja mu omogućava dugotrajan rad. Naš uređaj daje korisniku slobodu mjesta korištenja, odnosno više nije potrebno biti u posebnom okruženju laboratorija s priključkom za struju; moguće ga je koristiti gdje god se nađe potreba za njime.
Vjerujemo da u kriznim i nelagodnim trenucima kad postoji potreba za brzim oporavkom, od našeg uređaja mogu imati koristi mnogi!
Članovi tima
Multidisciplinarni NanoWeaver tim čine dva doktora znanosti iz područja kemije i medicine te doktorand s Tekstilno-tehnološkog fakulteta koji je stručnjak u području elektroispredanja, a diplomirao je u sklopu Erasmus+ stručne prakse na Oxfordu upravo u tom području.
Luka Savić trenutno je na poziciji asistenta na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (TTF). Znanje o tehnologiji elektroispredenja stekao je na Sveučilištu u Oxfordu, a time se nastavio baviti i na TTF-u. Lukino područje istraživanja pokriva primjenu elektroispredanja u biomedicini, što obuhvaća umjetne ligamente i živce. Luka je trenutno predstavnik asistenata u Vijeću asistenata i predsjednik je udruge Penkala, neprofitne udruge koja se bavi promoviranjem znanosti te umrežavanjem doktoranda. Osim toga, potpredsjednik je udruge „Upciklići“, koja se bavi popravljanjem i sastavljanjem računala. Lukino međunarodno iskustvo i obrazovanje, zajedno s njegovim aktivnim sudjelovanjem na globalnim forumima i suradnjama, opremaju ga vrijednom međunarodnom mrežom i globalnom perspektivom poslovnih i tehnoloških trendova. Lukin istraživački opus je interdisciplinaran povezujući znanost i tekstilnu tehnologiju s primjenama u medicini. Iz toga slijede i njegove inovaije u NanoWeaver timu gdje je razvio nekoliko tipova minijaturiziranih uređaja za elektroispredanje nakon što je osmislio prototip.
Dražen Juraj Petrović „friški“ je doktor znanosti u polju medicine. Bio je polaznik doktorskog studija „Neuroznanost“ na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je radio kao suradnik na projektu Hrvatske zaklade za znanost na Katedri za histologiju i embriologiju. Trenutno radi pod nadzorom liječnika obiteljske medicine, gdje stječe praktično iskustvo u njezi pacijenata, posebice u liječenju složenih medicinskih stanja kao što su opekline i kronične rane. Draženova stručnost i iskustvo čine ga neophodnim članom NanoWeaver tima. Dražen je radio u tvrtci Genos d.o.o., sudjelovao je i na europskom projektu „Mladi na djelu“ te raznim drugim Erasmus projektima.
Marko Robić je „friški“ doktor znanosti u polju kemije. Doktorirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a prije toga je diplomirao na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije na području Primijenjene kemije. Tijekom obrazovanja na spomenutim fakultetima Marko je stekao, ne samo znanje za fundamentalnu kemiju, već i razumijevanje o tehnologiji te komunikaciji s inženjerima i inovatorima. Marko ima više od 6 godina iskustva rada u znanosti u području kemije, a većinu radnog iskustva proveo je na Institutu Ruđer Bošković. Doktorirao je na području elektroispredanja nanovlakana u cilju sinteze novih nanostrukturiranih materijala koji bi zbog specifične morfologije i povećane specifične površine bili dobri fotokatalizatori s potencijalnom primjenom u obradi otpadnih voda. Tijekom doktorata radio je kao suradnik na HRZZ projektu. Trenutno je na postdoktoratu u Ljubljani na Institutu Jožef Štefan, gdje radi kao suradnik na projektu „SCUALE“ (Održive komponente za podvodnu akustiku korištenjem materijala bez olova u Europi) unutar kojeg se bavi sintezom piezoelektrika i feroelektrika
Motivacija za prijavu i vizija za kraj Nuqleus programa
Razmjena mišljenja, iskustava i sugestija s drugim timovima kroz specifične radionice Nuqleusovog programa bila je ključna motivacija za našu prijavu. Nadalje, edukativne radionice vrhunskih stručnjaka pružile su nam priliku za unaprjeđivanje naše prvotne ideje i razvoj poslovnog plana, strategije te formiranje krajnjeg proizvoda i njegove svrhe. Naša vizija za kraj Nuqleusovog programa jest pronaći optimalnu pravnu strukturu i poslovnu strategiju koja će omogućiti nastanak jednog zdravog i samoodrživog poduzeća koje bi dobilo financijska sredstva za daljnje unapređenje i modificiranje postojećih modela uređaja za elektroispredanje i razvoj novih proizvoda koji bi imali različitu primjenu.
